Sisak,Sela- Poziv na otvorenje lova na fazane stiže iz LU ”Kuna ” Sela, nekada jedne od perjanica sisačkog lovstva, a danas udruga koja zadnje dvije godine prolazi pravu katarzu, koja je kulminirala prošlogodišnjim gubitkom najboljeg dijela lovišta. Budući da sam prije dvadesetak godina i sam bio član ove udruge, a nerijetko i poslije lovio u ovoj prigradskoj udruzi, sa zanimanjem sam prihvatio poziv, prije svega sa znatiželjom vidjeti kako je udruga prošla kroz sve ove transformacije.
Maglovito jutro, najgori neprijatelj lovaca, već je dao jednu lošu naznaku nastupajućeg lovnog dana.
Okupljamo se na igralištu i u prostorijama lokalnog nogometnog kluba te prije početka lova , upoznajem novog predsjenika udruge. To je od prošle godine mladi Igor Martinić, uz kojeg udrugu sada vode i tajnik Zlatko Posavec te lovnik, Darijo Andrejić. Nekoliko rečenica bilo je dovoljno da me uvjeri da ova ekipa ima perspektivu. Mladi , neopterećeni odnosima proteklih godina i desetljeća, primili su novonastalu situaciju, u kojoj su im ostala dva lovišta Golo brdo i Odransko polje, ukupne površine gotovo 9000 hektara sa smješkom. Zvuči puno ali mahom se radi o nasljenim područjima ispresjecanim prometnicama, tako da prave lovne površine, i nema baš previše.
Kako nam napomenuo Igor Martinić, nakon početnog odlaska manjeg broja članova radi gubitka reprezentativnog dijela lovišta, pojavili su se novi članovi, tako da udruga sada broji 93 člana , koji uredno podmiruju svoje obveze i koji su garancija opstanka ove udruge jedne od najstarijih na području Siska.
Magla se ne razilazi, ali vidljivost je ipak dovoljna da se uz pojačane mjere sigurnosti lov održi.
Okupilo se 30-tak lovaca, među kojima i Vlado Kireta, predsjednik Lovačkog saveza Sisačko moslavačke županije, te Ivica Pučko, dopredsjednik saveza i član same udruge.
Pozdrav od strane predsjednika , upute lovnika, prelazak preko ceste Sisak-Zagreb, i već smo u lovištu. uslijedilo je nekoliko sati laganog lova sa povremenim pucanjem i odstrelom, vrlo brzo se naišlo na naseljeno područje, i povratak nazad ,više u šetnji i razgovoru sa starim prijateljima.
Lov je ipak potvrđen što je potvrdila i lijepa štreka , kada se uzmu u obzir uvjeti lova, te činjenica da se ništa nije ispuštalo u lovište za samo otvorenje lova.
Podjela ulova, mahom gostima i odlazak u dvadesetak kilometara udaljenu lovačku kuću, koja se sada nalazi usred tuđeg lovišta, a da bi se uopće došlo do nje treba proći još kroz dva lovišta, kojim je također , nekada, gospodarila ova udruga.
Ipak, izvrstan ručak koji nas je dočekao u ”Kljuki” kući udruge, lica domaćina sa kojih nije silazio smješak, potvrđuje razmišljanje da će ova Udruga , usprkos svemu opstati i u ovim čudnim, samo nama mogućim uvjetima. (Boris Savić)